Osim što imaju ključnu ulogu u energetskoj tranziciji, vjetroelektrane na moru mogu imati i pozitivan utjecaj na morski svijet, pokazuje novo znanstveno istraživanje. Studiju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Murdoch u Australiji i Sveučilišta za oceanografiju u Dalianu u Kini, a rezultati upućuju na to da offshore vjetroparkovi unapređuju morske ekosustave i povećavaju raznolikost hranidbenih lanaca u moru, prenosi Balkangreenenergynews
Masivni čelični stupovi morskih vjetroturbina, postavljeni na inače pješčanom morskom dnu, stvaraju nove tvrde i hrapave površine koje funkcioniraju poput umjetnih grebena. Zajedno s podmorskim kabelima omogućuju nastanak novih staništa za sesilne organizme.
Sesilni organizmi trajno su vezani za podlogu i ne mogu se samostalno kretati. Hrane se filtriranjem čestica iz vode ili čekanjem plijena, a među njima su spužve, koralji, morske anemone i školjke.
„Ovi organizmi predstavljaju ključne izvore hrane i staništa za druge vrste, što stvara lančani učinak na ukupnu raznolikost i zdravlje ekosustava“, pojasnio je James Twidle, jedan od autora istraživanja.
Više ribe i složeniji hranidbeni lanci
Znanstvenici su analizirali podatke prikupljene tijekom 2023. i 2024. godine u offshore vjetroparku Zhuanghe, smještenom u sjevernom dijelu Žutog mora u Kini, te ih usporedili s kontrolnim područjem bez vjetroturbina, udaljenim oko šest kilometara istočno.
Vjetropark Zhuanghe građen je između 2019. i 2021. godine te je najveći morski vjetropark u sjeveroistočnoj Kini, s ukupnim kapacitetom od 1,35 gigavata. Istraživači su u analizi koristili softver Ecopath with Ecosim, u koji su unijeli biološke i ekološke podatke.
Rezultati su pokazali veći broj funkcionalnih skupina organizama i složenije hranidbene lance unutar područja vjetroparka, posebno kada je riječ o makrobeskralješnjacima i ribama.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Global Ecology and Conservation, više od 50 posto ukupne biomase oko temelja vjetroturbina čine sesilni organizmi, poput plave dagnje (Mytilus edulis) i drugih filtratora.
„Ekosustavi u kojima dominiraju organizmi s morskog dna ključni su za kruženje hranjivih tvari, raznolikost hranidbenih lanaca, pa čak i za skladištenje ugljika“, istaknuo je Neil Loneragan, jedan od vodećih stručnjaka za ribarstvo i morsku biologiju u Zapadnoj Australiji.
Ribe u vjetroparku i do tri puta veće
Većina ribljih vrsta imala je znatno veću biomasu u području vjetroparka, osobito vrste koje se hrane i zadržavaju blizu morskog dna. To potvrđuje i ranija istraživanja prema kojima vjetroelektrane na moru djeluju kao zone okupljanja ribe.
Procjene su pokazale da je riba Hexagrammos otakii u području vjetroparka bila i do dva puta veća nego izvan njega, dok je vrsta Sebastes schlegelii bila više od tri puta krupnija. Sličan rast zabilježen je i kod azijskog rapa-puža, koji je predator.
Iako se u studiji spominju i potencijalni rizici povezani s istraživanjem i izgradnjom vjetroparkova – poput narušavanja staništa te uznemiravanja ptica, morskih sisavaca i riba – znanstvenici ističu da poremećaji morskog dna mogu podići hranjive tvari, čime se povećava dostupnost hrane i dodatno potiče razvoj morskih ekosustava.
