Analiza članka „Austrijanci pišu o prljavim poslovima tzv. zelene tranzicije u Bosni i Hercegovini“ jasno pokazuje koliko je tanka linija između legitimnog istraživačkog novinarstva i medijskog spina. Umjesto da javnosti ponudi cjelovitu, provjerenu i kontekstualiziranu informaciju o složenoj temi poput zelene tranzicije i strukture poticaja za OIE, tekst objavljen na hercegovina.info koristi senzacionalistički naslov, emotivno obojen jezik, selektivne podatke i upitne izvore kako bi proizveo određeni dojam – a ne nužno istinu.
Članak pod naslovom „Austrijanci pišu o prljavim poslovima tzv. zelene tranzicije u Bosni i Hercegovini (https://www.hercegovina.info/vijesti/bih/austrijanci-pisu-o-prljavim-poslovima-tzv-zelene-tranzicije-u-bosni-i-hercegovini/248336/) objavljen je 6.12.2025 na internetskom portalu hercegovina.info.
Naslov i okvir: „prljavi poslovi“, „tzv. zelena tranzicija“
Korištenje izraza „prljavi poslovi“ odmah u startu sugerira da je cijela zelena tranzicija jednaka kriminalu i korupciji, a nigdje se ne spominje da je riječ o normalnom mehanizmu subvencija (koji postoji svugdje u EU). Ukoliko postoji sumnja treba se jasno istaknuti, a ne generalizirati na ovaj način, i dodatno pojačavati dojam nelegalnosti širokim tumačenjima kao:
„Detaljna analiza javno dostupnih podataka i revizorskih izvještaja otkriva sustav koji je kreiran isključivo radi bogaćenja „tajkuna” povezanih s politikom, dok pravosuđe u Mostaru, kao i novoformirani POSKOK, otvaraju istrage o sumnjivim radnjama.“
Općenitim spominjanjem „pravosuđe u Mostaru“ i „novoformirani POSKOK“ želi se ekstremno pojačati dojam „kriminalnosti“, a u stvarnosti to što je kazano nema nikakvo činjenično uporište – nije naveden izvor informacije, niti bilo kakva potvrda točnosti tvrdnje. Samo navođenje ovih institucija „zvuči opasno i ukazuje na eventualnu nelegalnost“.
Izraz „tzv. zelena tranzicija“ (takozvana) dovodi u pitanje samu ideju tranzicije, a ne samo način na koji je provedena u BiH. To je klasičan spin:
- umjesto da se precizno kritizira model subvencija u FBiH (ukoliko je to cilj),
- kroz formulaciju se potkopava čitav koncept obnovljivih izvora kao takav.
Efekt je da se čitatelju od početka nameće okvir: „zelena tranzicija = prevara“, umjesto „zelena tranzicija = korisna, ali u BiH sumnjivo provedena“ ukoliko se želi analizirati način provedbe i postaviti jasna pitanja koja će pokazati stvarno stanje i istinu, kakva god u konačnici bila.
Emotivno obojen jezik i etikete
U tekstu se redovno koriste riječi koje imaju snažnu emotivnu konotaciju „tajkuni“, „bogaćenje ‘tajkuna’ povezanih s politikom“, „legalna prevara“ i „sustav stvoren isključivo da bi se pogodovalo tajkunima“. Problem nije u tome da se kritiziraju bogati investitori ili političke veze – to je legitimno. Spin je u generalizaciji: od pojedinačnih slučajeva i istraga prelazi se na tvrdnju da je sustav: stvoren isključivo“ zbog tajkuna – što je teško dokaziva i vrlo široka tvrdnja. Korištenju etiketa („tajkun“, „legalna prevara“) umjesto neutralnih opisa („privilegirani proizvođači“, „investitori u OIE uz feed-in tarife“). Efekt je da čitatelj dobiva sliku da su svi u OIE sektoru lopovi i tajkuni, te da je cijeli model subvencija jedna velika prevara.
Selektivno korištenje podataka (bez konteksta)
Tekst koristi pojedine brojke tako da zvuče maksimalno šokantno, ali bez šireg okvira.
a) 33 milijuna eura u 5 godina
- Navodi se:
- „Građani FBiH uplatili su više od 33 milijuna eura u pet godina.“
- Ne navodi se:
- koliki je to postotak ukupnih računa za struju u tom razdoblju
- kako to izgleda u usporedbi s EU državama, gdje su potrošači plaćali još i veće namete za OIE (npr. njemački EEG dodatak).
Bez usporedbe, brojka zvuči ogromno i skandalozno, iako može biti:
- visoka za siromašnu zemlju,
- ali istovremeno u rangu uobičajenih OIE-shema u Europi.
b) Cijena 380 €/MWh naspram 40 €/MWh (2015. godina)
- Točno je da su feed-in tarife u ranim fazama bile ekstremno visoke diljem Europe – zato su se i naglo uvodile korekcije. Podsjećamo da je to bilo 2015. godine, i da je danas to potpuno irelevantno, te je i krajnje neozbiljno od medija pozivati se na podatke starije od 10 godina i prikazivati ih kao varijable za tumačenje trenutnog stanja.
- U tekstu se to prikazuje kao posebna bosanskohercegovačka „pljačka“, bez spomena da su slične ili više tarife postojale u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj itd. ranih 2010-ih.
Efekt je da čitatelj dobije dojam da je BiH „izmislila“ neke nenormalne poticaje, iako je u startu više-manje kopirala europske modele – problem je što ih je kasno i loše prilagodila što je stvorilo potencijalni prostor za moguće nepravilnosti.
Geografsko (i implicitno etničko) uokviravanje
Tekst naglašava:
- „Najveći dio sredstava koja se uplate u Sarajevu, Tuzli ili Zenici završava u Hercegovini i dijelovima Zapadne Bosne“,
- novac se veže uz Elektroprivredu HZ HB,
- a moderna OIE infrastruktura (solari) locirana je upravo tamo.
To je činjenica, ali je način prezentacije važan:
- bira se narativ „oni uzimaju naš novac“:
- „mi“ = potrošači u Sarajevu/Tuzli/Zenici
- „oni“ = Hercegovina / Zapadna Bosna (pretežno Hrvati)
- ne objašnjava se:
- da se subvencije za OIE svugdje isplaćuju tamo gdje su postrojenja fizički izgrađena,
- da je prirodno da regije s više sunca ili vode imaju više projekata i više poticaja.
Činjenica da se naglašava ovaj regionalni prijenos novca, bez strukturalnog objašnjenja, ima element spina:
- pojačava međunacionalne i međuregionalne tenzije,
- sugerira nepravdu tipa „Bošnjaci plaćaju, Hrvati se bogate“.
Generalizacija istraga na cijeli sektor
Tekst detaljno opisuje istragu protiv bivšeg direktora Agencije (zapošljavanje mimo pravilnika), moguće zloupotrebe kvota, razbijanje velikih projekata na manje od 1 MW elektrana ispod praga za dozvole. To su važne i konkretne teme, ali spin nastaje kada se pojedinačni kriminalni ili sumnjivi slučajevi predstavljaju kao dio šire priče koja pogoduje dojmu koji se želi postići.
NAVODI SE:
„Pravosuđe istražuje moguće zloupotrebe kvota
Nadležne institucije već su stavile ove procese pod povećalo. Nakon prijave šest djelatnika Agencije za OIEiEK, dvaju negativnih financijskih izvještaja i nalaza Financijske policije, Kantonalno tužiteljstvo u Mostaru otvorilo je istragu. Prema kaznenoj prijavi, bivši direktor Boris Misirača – sin bivše tužiteljice Jadranke Lokmić-Misirača – nezakonito je zaposlio 15 dodatnih djelatnika, iako je pravilnikom predviđeno da Agencija ima samo 11 zaposlenih.
Predmet je prebačen u nadležnost Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva FBiH (POSKOK), koje najavljuje proširenje istrage.“
Pojedinačna istraga protiv bivšeg direktora Agencije (zapošljavanje mimo pravilnika), nema apsolutno nikakve veze s istraživanjem moguće zlouporabe kvota, krajnje je neozbiljno i zabrinjavajući način „podvaljivanja“ javnosti da pojedinačna istraga protiv bivšeg direktora Agencije (zapošljavanje mimo pravilnika) uključuje istragu o zlouporabi kvota na bilo koji način. Ponovno se jača dojam spominjanjem institucija poput POSKOK-a.
Formulacije tipa:
- „sustav stvoren isključivo da bi se pogodovalo tajkunima“
- „legalna prevara“
preskaču važnu razliku između:
- legitimne namjere:
- dekarbonizacija, privlačenje ulaganja, prilagodba EU standardima,
- načina implementacije:
- gdje su potencijalno postojale zakonske rupe, politički utjecaji i moguće koruptivne prakse.
Jednostranost izvora
Kontekst medija: „Austrijanci pišu…
Portal Kosmo.at jeste austrijski portal, ali cilja balkansku dijasporu, često s tabloidskim pristupom. Puno naglašavanja skandala, „prljavih poslova“, sukoba, manje dubinske, uravnotežene analize sektorskih politika. To ne znači da su navodi nužno netočni, ali stil i izbor naslova/okvira jasno pokazuju komercijalnu logiku klikanja i skandala, više nego hladnu analitičku obradu energetskog i pravnog sustava u BiH.
Austrijski medij Kosmo.at je krajnje nesiguran izvor navedenih informacija budući je ocijenjen i kritiziran od austrijske publike kao pristran medij s izraženim „antihrvatskim“ sadržajima i upitnim ciljevima, što je posebno naglasila hrvatska iseljenička zajednica „Hrvati u Traunreut-u i okolici“ (https://www.facebook.com/hrvatitraunreut). Javno su prozvali Dejana Sudara, glavnog urednika i jedinog novinara ovog medija, da prestane lagati i pisati loše o Hrvatskoj. https://www.facebook.com/hrvatitraunreut/posts/dejan-sudar-glavni-chef-stranice-kosmoat-vec-duze-vrijeme-pi%C5%A1e-sve-lo%C5%A1e-o-hrvats/1126701376150013/
Činjenica je da novinarske priče sumnjivog sadržaja budu objavljene u stranoj zemlji, stranom mediju, nakon čega ih preuzimaju i citiraju domaći mediji poput hercegovina.info i to predstavljaju pod udarnim naslovima. Na taj način aludiraju kako priča ima jači autoritet jer je objavljena u „stranim medijima“. Izbjegavaju li tako domaći mediji eventualne pravne posljedice i odgovornost nad objavljenim sadržajem jer nisu izravni autori?
- U tekstu je dominantna jedna strana priče:
- „nezadovoljni stručnjak Almir Muhamedbegović“ se također spominje kao relevantna osoba medija Kosmo.at što dodatno pojačava dojam spina,
- tužiteljstva i policija, (bez službenih izjava i izravnog povezivanja ovih institucija s temom o kojoj se piše – sve izjave navedenih institucija odnose se na druge teme)
- nezadovoljni „mali ulagači“.
- Što nedostaje:
- ozbiljan odgovor regulatora (Agencija za OIEiEK, ministarstva),
- glas ozbiljnih investitora,
- analiza učinaka: koliko je kapaciteta izgrađeno, koliko emisija smanjeno, koliki je udio OIE danas.
Kada čujemo samo stranu kritičara i istražitelja, bez drugog dijela mozaika, dobivamo:
- ne analizu problema u sustavu,
- nego narativ: sektor OIE = „pljačkaši potrošača“.
Izostanak razlike: zelena tranzicija naspram eventualnog lošeg dizajna politike
Nigdje se jasno ne pravi razlika između samog cilja (povećanje udjela OIE, manja ovisnost o uvozu, usklađivanje s EU) i konkretne sheme (kvote, feed-in cijene, rupe u zakonima). Umjesto toga, sve se spaja: subvencije za OIE + zloupotrebe kvota + klijentelizam → jednako „prljavi poslovi tzv. zelene tranzicije“. To je tipičan spin koji koristi stvarne afere da bi u javnosti kompromitirao čitav koncept obnovljivih izvora energije i pomogao političkim/ekonomskim akterima koji su protiv ubrzane zelene tranzicije.
U tekstu postoje stvarne teme: pretjerane tarife u ranim godinama, očito razbijanje projekata ispod 1 MW (što je zakonom dopušteno), moguće zloupotrebe kvota. Ali istovremeno se koristi niz elemenata medijskog spina:
- senzacionalistički okvir („prljavi poslovi“, „tzv. zelena tranzicija“),
- emotivni jezik i etikete (tajkuni, legalna prevara),
- selektivni podaci bez međunarodnog i financijskog konteksta,
- regionalno/etničko uokviravanje („Sarajevo plaća, Hercegovina ubire“),
- generalizacija pojedinih istraga na cijeli sektor,
- jednodimenzionalan izbor izvora i perspektiva.
Profesionalni novinarski rad podrazumijeva nekoliko osnovnih obveza prema javnosti:
- jasno razdvajanje činjenica od komentara i interpretacija
- provjeru informacija kod više, neovisnih i vjerodostojnih izvora
- navođenje relevantnog konteksta (vremenskog, pravnog, ekonomskog, međunarodnog)
- izbjegavanje generalizacija i etiketiranja cijelih sektora, regija ili skupina ljudi
- poštivanje pretpostavke nevinosti i izbjegavanje sugeriranja krivnje prije okončanja istraga.
U promatranom tekstu te su obveze višestruko prekršene. Umjesto preciznog i argumentiranog propitivanja modela subvencija i eventualnih nepravilnosti u njegovoj provedbi, članak:
- kriminalizira sam pojam „zelene tranzicije“ kroz izraz „tzv.“ i termin „prljavi poslovi“
- pojačava dojam nezakonitosti pozivanjem na institucije (pravosuđe, POSKOK) bez jasnog i korektnog povezivanja s konkretnim činjenicama
- koristi zastarjele podatke bez objašnjenja današnjeg stanja i bez usporedbe s praksama u EU
- pojačava regionalne i etničke tenzije kroz narativ „mi plaćamo – oni se bogate“
- gradi sliku čitavog sektora OIE kao „legalne prevare“, iako se oslanja na upitne i jednostrane izvore (tabloidski portal Kosmo.at, „nezadovoljni stručnjak“, nespecificirani „mali ulagači“), bez glasa regulatora, ozbiljnih investitora i stručnih analiza učinaka.
Takav pristup nije tek profesionalno manjkav; on je društveno štetan. U zemlji s ionako niskim povjerenjem u institucije, mediji koji neodgovorno manipuliraju poluistinama dodatno urušavaju povjerenje javnosti – ne samo u konkretne aktere, nego i u nužne razvojne politike poput energetske tranzicije. Umjesto da pomognu građanima razumjeti gdje sustav doista ne funkcionira i tko za to snosi odgovornost, ovakvi tekstovi zamagljuju razliku između legitimnog cilja (dekarbonizacija, usklađivanje s EU, moderna energetika) i mogućih pogrešaka ili zloupotreba u provedbi.
Odgovorno novinarstvo ne znači štedjeti moćne, nego jednako strogo primjenjivati profesionalne standarde prema svima – i prema institucijama i prema izvorima informacija. To uključuje i kritički odnos prema stranim portalima poput Kosmo.at, čiji je kredibilitet u vlastitom okruženju upitan, a čiji se sadržaj u BiH nekritički prenosi pod krinkom „pišu strani mediji“. Domaći portali koji takav sadržaj preuzimaju bez provjere, konteksta i dopunskih izvora, de facto preuzimaju i odgovornost za širenje moguće manipulacije.
U konačnici, novinar je dužan služiti javnom interesu, a ne klikovima i agendama – bilo domaćim, bilo stranim. To znači da je dužan tražiti istinu, a ne potvrdu unaprijed zadane teze. U slučaju analiziranog članka, ključna profesionalna obveza nije ispunjena: publika nije dobila uravnoteženu, provjerenu i cjelovitu informaciju, nego pažljivo složen dojam. A razlika između ta dva ishoda čini razliku između novinarstva i manipulacije.
Pozivamo nadležne institucije i novinarska udruženja da bez odlaganja reagiraju na ovakav i sličan medijski sadržaj. Objavljivanje tekstova koji pod krinkom „istraživačkog novinarstva“ koriste senzacionalističke naslove, emotivno obojen jezik, selektivne i zastarjele podatke te jednostrane i upitne izvore, ozbiljno narušava pravo javnosti na istinu i potpunu informaciju. Kada se bez jasnih i provjerljivih činjenica kriminalizira čitav sektor, potkopavaju razvojne politike poput zelene tranzicije, te proizvode regionalne i etničke napetosti, to više nije puka profesionalna omaška, nego društveno opasan obrazac djelovanja.
Zato je nužno da regulatorna tijela i samoregulacijski mehanizmi struke ispitaju usklađenost ovakvih objava s profesionalnim standardima, kodeksima časti i pozitivnim propisima kojima se regulira rad medija. Novinarska udruženja dužna su javno zauzeti stav, zaštititi temeljna načela profesije i jasno razgraničiti odgovorno novinarstvo od manipulativnog sadržaja koji podriva povjerenje građana u medije i institucije. Samo dosljednim reagiranjem na ovakve primjere moguće je obnoviti povjerenje javnosti i osigurati da medijski prostor u Bosni i Hercegovini ostane mjesto informiranja, a ne sredstvo pritiska, diskreditacije i obmane.
