Moć medija podrazumijeva i obvezu odgovornosti
U demokratskom društvu novinarstvo ima važnu i nezamjenjivu ulogu. Mediji informiraju građane, oblikuju javni diskurs i nadziru nositelje vlasti. No upravo zbog te moći, rad novinara i urednika mora biti podložan jednako snažnoj i legitimnoj javnoj kritici kao i rad političara, institucija ili korporacija. Novinarstvo ne može i ne smije biti prostor bez odgovornosti.
Kritika nije napad: zloupotreba pojma slobode medija
Opasna je i netočna teza da je svaka kritika novinarskog rada automatski „napad na slobodu medija“. Sloboda izražavanja ne pripada isključivo novinarima – ona pripada svim građanima. Pravo javnosti da propituje, osporava i kritizira medijske sadržaje jednako je temeljno demokratsko pravo kao i pravo novinara da objavljuju informacije. Kada se svaka kritika pokušava diskreditirati kao pritisak ili prijetnja, tada se zapravo zloupotrebljava pojam slobode medija kako bi se izbjegla profesionalna i etička odgovornost.
Hercegovina.info kao primjer izbjegavanja profesionalne rasprave zamjenom teza usmjerava od činjenica prema ugroženosti autora
U Bosni i Hercegovini sve češće svjedočimo upravo takvom obrascu. Kao snažan primjer u javnom prostoru ističe se djelovanje portala Hercegovina.info, pod uredničkim vodstvom Maria Ćosića, posebno u temama vezanim uz energetiku, prostorno planiranje i investicije. Kada se taj portal suoči s argumentiranom kritikom zbog netočnih tvrdnji, selektivnog korištenja podataka ili otvoreno aktivističkog tona, odgovor vrlo često ne dolazi u obliku ispravka, dodatnih činjenica ili profesionalne rasprave, nego kroz narativ o „pritiscima na novinare“ i „ugrožavanju slobode medija“. Time se rasprava sustavno preusmjerava: umjesto da se govori o sadržaju teksta, činjenicama i metodama rada, fokus se prebacuje na navodnu ugroženost autora. Kritičari se implicitno prikazuju kao prijetnja demokraciji, a ne kao građani koji koriste svoje pravo na javno propitivanje medijskog rada. Takva strategija obeshrabruje javnu raspravu i stvara opasan presedan prema kojem su mediji izuzeti od odgovornosti.
Od novinarstva prema plaćenom aktivizmu: uloga CCI-ja
No problem ovdje nije samo u pristranom izvještavanju. Problem je daleko dublji i ozbiljniji: riječ je o spajanju medijskog prostora s organiziranim i plaćenim aktivizmom, u kojem značajnu ulogu ima Centar civilnih inicijativa (CCI). Dokumentirani dokazi, uključujući interne komunikacije i koordinirane kampanje na društvenim mrežama, pokazuju da se ne radi o spontanom „glasu građana“, nego o strateški planiranim i financiranim aktivnostima usmjerenima na blokadu investicija i projekata obnovljivih izvora energije u Mostaru.
Uređivačka agenda umjesto pluralizma: PR-kampanja maskirana u javni interes
Kada se takav aktivizam prikazuje kao neovisno građansko nezadovoljstvo, a istovremeno dobiva prostor i legitimitet kroz medij koji se predstavlja kao informativni portal, tada više ne govorimo o novinarstvu, nego o PR-kampanji maskiranoj u javni interes. To nije nadzor vlasti. To je manipulacija javnim mnijenjem s vrlo konkretnim ekonomskim i razvojnim posljedicama. Još je problematičnije kada se u tom procesu briše granica između novinarstva i političko-aktivističkog djelovanja. Korištenje emotivno obojenih naslova, stalno ponavljanje istih narativa, izostavljanje suprotnih stručnih mišljenja te oslanjanje na uski krug „poželjnih“ sugovornika ne predstavlja pluralizam, nego uređivačku agendu. U takvim okolnostima tvrdnja da je svaka kritika „napad na slobodu govora“ postaje sredstvo zaštite vlastite pristranosti, a ne obrane novinarske profesije.
Standardi postoje da štite javnost, a ne autore, opasno je izjednačavanje kritike s prijetnjama
Novinari, kao i svi drugi društveni akteri, mogu pogriješiti. Mogu biti pristrani. Mogu imati interese. Mogu sudjelovati u kampanjama, svjesno ili nesvjesno. Upravo zato standardi struke – provjera činjenica, razdvajanje vijesti od komentara, navođenje izvora, pravo na odgovor i ispravak – postoje da bi štitili javnost, a ne da bi služili kao štit od kritike. Posebno je opasno kada se profesionalna i argumentirana kritika proglašava „pritiskom“, jer se time pojam stvarnih prijetnji novinarima relativizira i banalizira. Stvarne prijetnje, nasilje i zastrašivanje nad novinarima moraju biti bezuvjetno osuđeni i sankcionirani. No izjednačavati javnu polemiku, analizu i osporavanje sadržaja s prijetnjama predstavlja manipulaciju koja šteti i profesiji i demokraciji.
Transparentnost se ne smije tražiti selektivno, bez javne kontrole nema zdrave demokracije
Zdravo društvo ne štiti medije od propitivanja. Zdravo društvo potiče otvorenu raspravu o kvaliteti, istinitosti i motivima medijskog sadržaja. Kritika novinarstva nije prijetnja demokraciji – ona je njezin sastavni dio. Demokracija ne slabi kada se mediji propituju, nego kada se mediji postave iznad svake sumnje i iznad javne kontrole. Ako novinari zahtijevaju transparentnost od drugih, moraju je prihvatiti i za sebe. Ako traže odgovornost od institucija, moraju je pokazati u vlastitom radu. A ako se pozivaju na profesionalne standarde, onda ih moraju i dosljedno primjenjivati, umjesto da se iza njih skrivaju kada se pojave legitimna pitanja o povezanosti s plaćenim aktivističkim strukturama i interesnim mrežama. Sloboda bez odgovornosti postaje moć bez kontrole. Sloboda medija je temelj demokracije. Ali odgovornost medija je njezin jednako važan stup. Bez odgovornosti, sloboda se pretvara u moć bez kontrole. A moć bez kontrole – bilo da dolazi iz politike, biznisa ili medija – uvijek je opasna za javni interes, razvoj zajednice i povjerenje građana.
