Nakon što je šira javnost činjenično upoznata s manipulativnim tekstovima i lažnim tvrdnjama medija Hercegovina.info otvorena su brojna pitanja o ovome kontroverznom mediju i njegovom suvlasniku i glavnom uredniku Mariju Ćosiću. Glavno pitanje o financiranju od USAID-a i drugih sumnjivih nevladinih organizacija ostalo je neodgovoreno. Ćosićeva manijakalna „zaluđenost“ solarnim projektima je tolika da je javnost mahom izgubila interes jer je prešao granice objektivnog i istinitog novinarstva. Prešao je i fikcije, prešao je i izmišljanja, obmane i laži, iscrpio zakonske okvire, žalbe, tužbe, napustili su ga pravni savjetnici, došao je do zida! Međutim, kad bi pomislili da razum prevlada Ćosić poteže za najstarijim retoričkim trikom „ad hominem“. Ne miri se sa zakonima, izgubljenim pravnim postupcima i stvarnošću već nastavlja osvetničke pohode prema ljudima – crta mete na čelo inspektorima i službenicima objavljujući njihova puna imena i prezimena i kopije inspekcijskih zapisnika, bez suglasnosti, privole, mogućnosti „saslušanja“ druge strane. Time krši više novinarskih normi, načela, te izravno krši više stavki novog Zakona o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 12/2025 od: 28.02.2025). U tijeku je zabrinjavajući mobing i zastrašivanje službenih osoba javnih institucija. Ukoliko neki službenik ne udovolji Ćosićevim zahtjevima biva javno prozvan na njegovom portalu Hercegovina.info – činjenice nisu bitne, isitna nije bitna. Stanje je krajnje alarmantno.
Što je trik „ad hominem“ – kako to radi Ćosić?
Radi se o retoričkom i logičkom triku u kojem se napada osoba umjesto da se rasprave stvarni argumenti ili činjenice. Cilj je skrenuti pozornost, emocionalno obojiti temu imenom i prezimenom, oslabiti vjerodostojnost sugovornika bez suočavanja s tezom i izvršiti pritisak na određenu osobu pod prijetnjom javnog linča. Kako to Ćosić radi u praksi? Nakon što iscrpi sve zakonske mogućnosti, te ne postigne zadovoljavajući destruktivni učinak on prelazi na osobnu razinu službenika, objavljuje njegovo ime i prezime, slaže narativ izvrgavajući činjenice kako bi one predstavile negativni kontekst. Bitne stvari prešućuje, druge nebitne naglašava i na taj način vrši pritisak na službenike, obmanjuje javnost i pokušava postići sebi zadane narativne ciljeve. Argumenti izostaju ili su tek usputna dekoracija.
Zastrašivanje službenih osoba
Zabilježeno je u više navrata da je Mario Ćosić objavljivao puna imena i prezimena službenika i inspektora u optužujućem okviru, bez dokaznog materijala i prava na odgovor, čime se prelazi u nedopušteni pritisak na rad i stvaraju obilježja mobinga kroz javni sram. Profesionalno i odgovorno izvještavanje štiti i javni interes i integritet postupaka: fokus na odlukama i dokumentima, suzdržanost s identitetima službenika, te nulta tolerancija prema bilo kakvom obliku zastrašivanja ili odmazde. Inspektori su službene osobe, ali nisu politički imenovani dužnosnici. Objavljivanje njihovog punog identiteta u kontekstu teških optužbi treba proći test nužnosti i proporcionalnosti. U novinarskoj praksi dovoljno je navesti instituciju u kojoj određeni službenik ili inspektor radi, a nikako ime i prezime osim u slučajevima kada je ishođena privola ili službena izjava.
Imenovanje službenika u optužujućem tonu povećava rizik prijetnji, neovlaštenog objavljivanja osobnih podataka u drugim medijima i uznemiravanja. To je oblik javnog pritiska koji narušava integritet postupka i osobnu sigurnost. Kada inspektori postanu mete medijskih i društvenih kampanja, drugi službenici mogu se suzdržati od zakonitog postupanja zbog straha od izlaganja, što slabi nadzorne mehanizme i učinkovitost rada institucija. Javno sugeriranje da su pojedini inspektori “štitili nezakonje” bez pravomoćnih dokaza pretvara se u pritisak na njihov budući rad. Sprječavanje ili ometanje službene osobe u obavljanju dužnosti ima kaznenopravne posljedice za počinitelje prijetnji, u ovome slučaju izravnu odgovornost snose Mario Ćosić i portal Hercegovina.info.
Crveni alarm – tko će zaštiti ljude koji stručno i savjesno obavljaju svoj posao?
Inspektori i službenici koji doživljavaju pritisak trebaju voditi evidenciju (službene bilješke, e-poruke, naloge), obratiti se internim tijelima, povjereniku za etiku, Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), Ombudsmenu za ljudska prava, a po potrebi i tužiteljstvu.
Važno je istaknuti da su obveze poslodavca (grad/županija) prevenirati i sankcionirati svaku vrstu mobinga, te osigurati neovisnost rada inspektora. To uključuje pisane protokole, povjerljive kanale prijave i zaštitu od odmazde. Hercegovačko-neretvanska županija i Grad Mostar trebaju reagirati, stati u zaštitu svih službenika kao odgovoran poslodavac, jer ne radeći ništa stvara se veliki rizik urušavanja funkcionalnosti javnih službi.
Način na koji Mario Ćosić proziva imenom i prezimenom službenike i inspektore odstupa od profesionalnih standarda novinarstva, otvara prostor manipulaciji, potiče stigmatizaciju i stvara ozbiljne rizike za pravo na privatnost, presumpciju nevinosti i neovisno djelovanje službenika. Umjesto provjerljivih činjenica i dokumentiranog nadzora, dobivamo emocionalno uokvirenu priču s nizom insinuacija, neprovjerenih sadržaja i personaliziranih diskreditacija.
