Obnovljivi izvori energije već su danas najjeftiniji oblik proizvodnje električne energije u Europi. Međutim, rasprava o energetskoj tranziciji ne odnosi se samo na trošak proizvodnje, već i na ulaganja u elektroenergetske mreže, skladištenje energije te osiguravanje stabilnosti i pouzdanosti sustava.
Na ta pitanja odgovara nova studija organizacije WindEurope, izrađena u suradnji s tvrtkom Hitachi Energy i objavljena krajem 2025. godine. Analiza donosi procjenu ukupnih troškova europskog energetskog sustava do 2050. godine i uspoređuje više mogućih putanja razvoja tranzicije.
Analiza pet scenarija razvoja
Studija razmatra pet scenarija razvoja energetskog sustava. Četiri scenarija vode prema klimatskoj neutralnosti do 2050. godine, dok peti, tzv. scenarij sporog prijelaza, polazi od pretpostavke da Europa ne uspije ostvariti postavljene energetske i klimatske ciljeve.
Scenariji koji se u većoj mjeri oslanjaju na nuklearnu energiju, vodik ili tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika (CCS) pokazuju se skupljima u odnosu na scenarij s visokim udjelom obnovljivih izvora energije. Do 2050. godine razlike u ukupnim troškovima sustava između pojedinih putanja razvoja kreću se od 487 do čak 860 milijardi eura.
Kratkoročne i dugoročne razlike u troškovima
U početnim fazama tranzicije razlike među scenarijima relativno su male. U 2030. godini scenarij sporog prijelaza bilježi oko 1,1 posto niže ukupne troškove u odnosu na scenarij s naglašenim razvojem obnovljivih izvora.
Međutim, kako se tranzicija nastavlja, troškovi sporog prijelaza ubrzano rastu. Već prije 2035. godine ukupni troškovi tog scenarija premašuju troškove scenarija temeljenog na obnovljivim izvorima. Do 2040. godine scenarij s visokim udjelom obnovljivih izvora povoljniji je za oko 217 milijardi eura, dok se do 2050. razlika povećava na približno 663 milijarde eura.
Na dulji rok razlike postaju još izraženije, a ukupni troškovi sustava do sredine stoljeća razlikuju se za gotovo bilijun eura, ovisno o odabranom energetskom putu.
Uštede, sigurnost i otpornost sustava
Kumulativne uštede ostvarene razvojem energetskog sustava temeljenog na obnovljivim izvorima dosežu oko 1,6 bilijuna eura u usporedbi sa scenarijem u kojem Europa ne postiže klimatsku neutralnost. Već do 2035. godine razlika iznosi oko 331 milijardu eura, a najveći dio dodatnih troškova u scenariju sporog prijelaza proizlazi iz trajne potrošnje fosilnih goriva i troškova emisija ugljika.
Studija također pokazuje da scenarij s visokim udjelom obnovljivih izvora donosi znatno veću energetsku sigurnost. Ovisnost o uvozu energenata u tom scenariju pada na oko 22 posto ukupne potrošnje energije do 2050. godine, dok u scenariju sporog prijelaza raste na oko 54 posto. Time se smanjuje izloženost vanjskim šokovima i geopolitičkim rizicima, što je bilo posebno vidljivo tijekom energetske krize nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Troškovi koje studija ne uključuje
Važno je napomenuti da analiza ne uključuje dodatne troškove povezane s klimatskim štetama, gubitkom bioraznolikosti, zdravstvenim posljedicama onečišćenja zraka, kao ni šire društvene i gospodarske posljedice oslanjanja na fosilna goriva. Uključivanje tih faktora, prema drugim istraživanjima, dodatno bi povećalo prednost scenarija temeljenog na obnovljivim izvorima energije.
Preporuke za europske i nacionalne politike
Kako bi se koristi energetskog sustava temeljenog na obnovljivim izvorima ostvarile što ranije, studija upućuje niz preporuka Europskoj uniji i nacionalnim vladama. Među ključnim mjerama navode se:
– snažno povećanje ulaganja u elektroenergetske mreže uz bolje strateško planiranje i anticipativna ulaganja
– ubrzanje postupaka izdavanja dozvola za projekte obnovljivih izvora kroz digitalizaciju i punu primjenu novih EU pravila
– smanjenje investicijskog rizika u sektoru vjetroenergije kroz stabilan sustav dvosmjernih ugovora za razliku (CfD)
– poticanje elektrifikacije potrošnje energije uz korištenje dostupnih europskih financijskih instrumenata, uključujući one za dekarbonizaciju industrije
– usklađivanje porezne politike radi poticanja elektrifikacije i uklanjanja nepovezanih davanja s računa za električnu energiju
– jačanje europskog lanca vrijednosti u sektoru vjetroenergije radi povećanja strateške autonomije i poticanja gospodarskog rasta
Studija potvrđuje da je Europa već duboko zakoračila u energetsku tranziciju. U posljednjih 25 godina udio energije iz vjetra i sunca u proizvodnji električne energije porastao je s manje od jednog posto na oko 30 posto, dok su emisije smanjene za gotovo trećinu, uz istodobni rast gospodarstva.
U tom kontekstu, ukupni troškovi energetskog sustava postaju ključni kriterij za donošenje budućih energetskih odluka, a upravo na toj razini prednost sustava temeljenog na obnovljivim izvorima dolazi najjasnije do izražaja.
Studija je dostupna na službenim stranicama organizacije WindEurope.
