Dim od šumskih požara prerasta u ozbiljnu nacionalnu krizu u Sjedinjenim Američkim Državama. Požari, koje klimatske promjene dodatno pojačavaju, sve se češće pretvaraju u nekontrolirane stihije koje gutaju golema područja i cijele gradove. Sve veći broj znanstvenih dokaza pokazuje da ti požari odnose daleko više ljudskih života nego što se dosad vjerovalo, jer se dim širi stotinama, pa čak i tisućama kilometara, pogoršavajući bolesti poput astme i srčanih oboljenja.
Jedno istraživanje, primjerice, procjenjuje da siječanjski požari u Los Angelesu nisu odnijeli 30 života, kako navode službeni podaci, nego 440 ili više kada se u obzir uzmu zdravstvene posljedice udisanja dima. Druga nedavna studija procjenjuje da dim od šumskih požara već danas godišnje uzrokuje smrt oko 40.000 Amerikanaca, a taj bi se broj do 2050. mogao povećati na 71.000.
Dvije dodatne studije, objavljene prošlog mjeseca, prikazuju još mračniju sliku krize, kako u SAD-u tako i globalno. Prva pokazuje da su emisije stakleničkih plinova i lebdećih čestica iz šumskih požara u svijetu možda čak 70 posto veće nego što se ranije procjenjivalo. Druga otkriva da su veliki požari u Kanadi 2023. godine znatno pogoršali dječju astmu u susjednoj američkoj saveznoj državi Vermont. Zajedno, ove studije naglašavaju hitnu potrebu za boljom zaštitom javnog zdravlja od rastuće prijetnje dima – primjerice, kroz gušće mreže senzora za praćenje kvalitete zraka.
Nova procjena emisija ne osporava ranija mjerenja, već ih revidira na temelju naprednijih podataka. Sateliti već desetljećima prate požare, ali s ograničenom preciznošću: krajolik dijele na kvadrate veličine 500 puta 500 metara. Ako požar ne zahvati cijelu tu površinu, često se uopće ne registrira. Novo istraživanje povećalo je razlučivost na 20 puta 20 metara u ključnim požarnim regijama, čime su obuhvaćeni i brojni manji požari koji su prije ostajali nevidljivi.
Pojedinačno gledano, ti manji požari ne proizvode onoliko dima koliko veliki požari koji pustoše američki Zapad. No, kako ističe Guido van der Werf, istraživač šumskih požara sa Sveučilišta Wageningen u Nizozemskoj i glavni autor studije, „oni se zbrajaju – i to u ogromnoj mjeri“. Prema njegovim riječima, mali požari praktički udvostručuju ukupnu površinu izgorjelog područja na globalnoj razini.
Ranije se procjenjivalo da godišnje izgori oko 400 milijuna hektara, no uključivanjem manjih požara ta brojka raste na 800 milijuna hektara – otprilike veličinu Australije. U pojedinim dijelovima svijeta, poput Europe i jugoistočne Azije, izgorjela površina se s novom metodologijom utrostručuje ili čak učetverostručuje. Dok se prije smatralo da šumski požari godišnje ispuštaju oko dvije gigatone ugljika, odnosno oko petine emisija iz fosilnih goriva, nova procjena govori o čak 3,4 gigatone.
Vrsta požara također snažno utječe na količinu emisija. Šumski požari sagorijevaju goleme količine biomase – grmlje, travu, drveće, pa čak i dijelove tla – pretvarajući ih u ugljikov dioksid, metan i sitne čestice. Požari na travnjacima proizvode znatno manje emisija. Osim toga, brzina i način izgaranja jako variraju: dok se vatra može brzo širiti kroz šumu, tresetno tlo bogato ugljikom može tinjati danima ili tjednima. U arktičkim područjima takvi požari mogu čak preživjeti ispod snijega i ponovno se aktivirati s dolaskom toplijeg vremena – znanstvenici ih nazivaju „zombi-požarima“.
Razlog zašto mnogi požari ostaju mali leži djelomično u fragmentiranom krajoliku: ceste ograničavaju njihovo širenje, a vatrogasci ih sprječavaju da dođu do naselja. Dugogodišnja praksa gašenja požara znači da se oni često brzo ugase – iako je to paradoksalno doprinijelo stvaranju megapožara jer se vegetacija gomila i postaje lako zapaljiva. U prirodnim uvjetima, povremeni požari niskog intenziteta, često izazvani munjama, čistili su mrtvu vegetaciju i obnavljali ekosustave, zbog čega su autohtoni narodi stoljećima provodili kontrolirana paljenja.
U naseljenim područjima, pokazuje studija, ima mnogo više manjih požara zbog većeg broja izvora paljenja: opušaka, električne opreme, iskri s vozila ili poljoprivrednog spaljivanja otpada. Iako ti požari rijetko uništavaju gradove, mogu biti pogubni na neizravan način – jer dim koji stvaraju često završava iznad mjesta gdje ljudi žive. Kako zaključuje van der Werf, upravo zbog svoje učestalosti i blizine naseljima, ti mali požari imaju značajan, i često podcijenjen, utjecaj na ljudsko zdravlje.
