Kanadska tvrtka Metals Company, vodeći akter u području dubokomorskog rudarenja, angažirala je australsku znanstvenu agenciju CSIRO kako bi analizirala podatke prikupljene tijekom probnog rudarenja u udaljenom dijelu Tihog oceana. Fokus je bio na zoni Clarion-Clipperton, prostranoj abisalnoj ravnici između Meksika i Havaja, bogatoj polimetalnim nodulima koji sadrže metale ključne za proizvodnju baterija, poput kobalta i nikla.
U četvrtak je objavljen niz tehničkih izvješća koja detaljno opisuju potencijalne utjecaje rudarenja na morski život. Studije su pokazale da bi stanovnici morskog dna, uključujući morske krastavce, crve, zvijezde i rakove, mogli pretrpjeti značajan pad populacije odmah nakon rudarskih aktivnosti. Dok bi se neke vrste djelomično oporavile unutar godinu dana, drugi organizmi, posebno oni koji se hrane filtriranjem ili sedimentima, pokazali su minimalne znakove oporavka.
Proučavani su i učinci ispuštanja sedimentnog otpada, koji može sadržavati teške metale, na riblje i morske vrste. U simulacijama su dugovječni grabežljivci poput sabljarki i velikih morskih pasa pokazali najveću akumulaciju metala u krvi, iako su koncentracije ostale ispod međunarodnih zdravstvenih smjernica.
Znanstvenik CSIRO-a Piers Dunstan istaknuo je da istraživanje pruža ključne uvide u lokalne učinke rudarskih operacija na morske ekosustave. CSIRO, koji je za ovaj projekt primio oko milijun američkih dolara, napominje da ne zauzima stav o opravdanosti rudarenja, ali da njihovi podaci mogu pomoći u razumijevanju i eventualnom nadzoru budućih aktivnosti.
Unatoč tome što Međunarodna uprava za morsko dno još uvijek nije usvojila jasna pravila za rudarenje u međunarodnim vodama, Metals Company najavila je pokretanje eksploatacije u sljedeće dvije godine, čak i bez službenog odobrenja, pozivajući se na zakonske nejasnoće u američkom zakonodavstvu.
Stručnjakinja za energetsku tranziciju Tina Soliman-Hunter s australskog Sveučilišta Macquarie opisala je ovo kao jedno od najopsežnijih istraživanja dubokomorskog rudarenja do sada, upozorivši da bez znanstvene podloge postoji stvaran rizik od trajne štete po okoliš koja bi se mogla osjećati generacijama.
